Sva tri pokreta, partizanski, četnički i ustaški, istovjetnog su tipa i mentaliteta i čini ih ista ljudska podloga. Tako je pisao i tvrdio hrvatski prvo komunistički, a potom disidentski i emigrantski prvak, publicist Ante Ciliga kojem je Naklada Pavičić nedavno objavila intrigantnu knjigu Jasenovac: ljudi pred licem smrti. Riječ je o Ciliginu sjećanju na godinu dana koje je proveo u ustaškom logoru Jasenovac, i to ratne 1942. godine. U vrijeme komunističke vladavine Ciliga je bio persona non grata pa njegove trpke logoraške uspomene nisu mogle biti ni objavljene niti spominjane. No, i nakon pada komunizma Ciligin zapis bio je opasan jer je u njemu Ciliga vrlo otvoreno progovarao o stvarnim odnosima koji su vladali u jasenovačkom logoru smrti, tj. o funkcijama koje su u logoraškoj zakučastoj i neljudskoj hijerarhiji imali i sami logoraši, prvenstveno Židovi, ali i Srbi i Hrvati. Naravno, pravi gospodari logora koji Ciliga bez puno okolišanja uspoređuje s najneljudskijim nacističkim logorima smrti poput Auschwitza bili su ustaše, ali oni su i same logoraše uvodili u različite dužnosti kako bi u njihovo ime kontrolirali zatvorenike i osuđenike na logorski život, denuncirali ih, maltretirali, a onda i ubijali. Uostalom, sličan postupak uspostavile su i komunističke vlasti kada su zatvorenici sami na Golom otoku do besvijesti tukli svoje supatnike, a stražari su sve to promatrali sa strane.
A Ciligini zapisi ne bi izazvali toliku pozornost da se u jasenovačkim uspomenama posebno oštro nije obrušio na brojnu židovsku zajednicu u Jasenovcu. A kada je budući hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u Bespućima povijesne zbiljnosti citirao Ciligu i njegove opservacije o židovstvu, na sebe je navukao bijes brojnih izraelskih i ne samo izraelskih povjesničara i političara, pa je neke sporne citate i tvrdnje morao i izbacivati kako bi se Tel Aviv dobrohotnije ponašao prema Hrvatskoj.
– U našoj biblioteci logoraške literature odlučili smo objaviti Ciligu, tj. šesto poglavlje njegove knjigeSam kroz Europu u ratu koju je Ciliga sam objavio 1978. godine u Rimu. Devedesetih je izašao i reprint te knjiga u Puli, gdje postoji i društvo koje njeguje uspomenu na Antu Ciligu. Nama su zanimljive sve knjige logoraških sjećanja koje su po nečemu sporne, bilo da su zabranjene, cenzurirane, neobjavljene, prešućene. Mislim da će naša biblioteka dobiti i drugo kolo – kaže nam nakladnik Josip Pavičić.
I dok je Ciliginu knjigu s jasenovačkim uspomenama preporučio samo čitatelju jakih živaca, izdavač na korici knjige priznaje da se u opisu držanja Židova u logoru osjeća antisemitska crta. A taj Ciligin antisemitizam ističe i autor predgovora, slovenski znanstvenik i diplomat dr. Iztok Simoniti, koji tvrdi da se nikada ne smijemo složiti s Ciliginom tvrdnjom da su, pojednostavljeno rečeno, sami Židovi uzrok njihove velike tragedije koja ih je pogodila u genocidu tijekom Drugog svjetskog rata.
Simoniti Ciligina stajališta otvoreno zove antisemitskim, a pogotovo se to odnosi na njegovo promišljanje o Židovima kao “izabranom narodu”, što je do izražaja došlo i u jasenovačkim logorskim uvjetima gdje su, po Ciligi, Židovi logoraši držali brojne rukovodne položaje dovodeći time druge grupe u težak položaj.
Ciliga otvoreno tvrdi da su u Jasenovcu logorsku unutarnju upravu držali Židovi, a ne komunisti, kao što je to bilo u njemačkim logorima. Takvu praksu opravdava Pavelićevim političkim računima i tvrdi da on u držanju prema Židovima nije bio vođen rasnom mistikom poput Hitlera. Njegov najveći neprijatelj, piše Ciliga, ipak su bili Srbi, dok su mu Židovi bili najmanje važan i najmanje opasan protivnik. No, odnos prema židovskoj imovini već je drugo pitanje pa je Pavelićev režim naveliko pljačkao golema židovska bogatstva.
I dok Ciliga opisuje svoje susrete i s Luburićem, ali i bivšim franjevcem Majstorovićem, kaže i to da su logornici koji su bili Židovi vrlo grubo postupali s nežidovskim logorašima te u njima nalazi starozavjetnu tvrdoću i nesmiljenost i odjeke Mojsijevih riječi prema kojima im Bog zapovijeda istrijebiti druge i zauzeti njihovo mjesto… Ciliga vrlo često i vrlo rado generalizira, ističe židovsku oholost, netolerantnost i vjerski fanatizam, kao da u drugih naroda nema oholih, netolerantnih i fanatičnih.
No, Ciliga ne može ne primijetiti i fantastične oblike židovske organiziranosti, čak i u logoraškim uvjetima. Tako ističe da je jedina pomoć koja je izvana u Jasenovac stizala sistematski bila pomoć židovske bogoštovne općine iz Zagreba koja je svakog tjedna u logor slala pakete. Paketi su stizali vlakom u četvrtak kako bi se dijelili logorašima uoči šabata. I Ciliga ističe divljenje Židovima zbog te požrtvovnosti i solidarnosti, ali mu i smeta što ne osjećaju grižnju savjesti kada spašavaju vlastitu kožu na tuđi račun. I u tome vidi utjecaj Mojsijeva učenja o izabranom narodu koji je nadmoćniji od drugih, pa će i danas Ciligine oštre kritike židovskog karaktera i židovskog ponašanja u jasenovačkom logoru sasvim sigurno naići na oštre kritike u javnosti. Doduše, i Ciliga priznaje da su se Židovi u Jasenovcu trudili preživjeti i da za to nisu birali sredstva, ali da im je sve to na kraju bilo uzaludno. I dok je Ciliga legalnim načinom pušten iz logora smrti (očito je o tome morao odlučivati netko vrlo moćan u ustaškoj vlasti) i dok priznaje da je i sam, kao književnik i antikomunist imao privilegije u logoru, svi su Židovi unaprijed bili osuđeni na smrt te su prevareni u svojim nadama i pretenzijama.
Uzrečica koju ispisuje i Ciliga da je Jasenovac posljednje židovsko carstvo u Hrvatskoj, a da ni ono nije za dugo, pokazala se na kraju jasenovačkog pakla kao točno proročanstvo koje je židovski narod gotovo potpuno zbrisalo iz hrvatske memorije i s hrvatske zemlje.
Nedavno je i Hrvatska televizija pokazala potresni austrijsko-njemački film “Krivotvoritelj” nagrađen Oscarom u kojem baš Židov Salomon Sorowitsch, logoraš, organizira krivotvorenje funti i američkih dolara kako bi Hitler ekonomski potkopao svoje neprijatelje. E pa te mučne scene iz “Krivotvoritelja” pune moralnih dubioza jako podsjećaju i na Ciligine zapise iz Jasenovca. A ako smo odgledali “Krivotvoritelja”, trebali bismo pročitati i Ciligu.