Crveni kmeri s HTV-a na braniku velikosrpskoga jasenovačkoga mita, ali raspad najveće laži u povijesti protiv Hrvatske više nije moguće zaustaviti
Publicist i novinar Igor Vukić, a povremeno i suradnik Hrvatskoga tjednika, ovih je dana objavio knjigu „Radni logor Jasenovac“ (Naklada Pavičić) i uzburkao duhove na hrvatskoj pseudoljevičarskoj i projugoslavenskoj političkoj i medijskoj sceni. Ova knjiga dosad najsnažnije, čak i iz temelja ruši jasenovački mit stvoren u beogradskoj tvornici laži poslije Drugoga svjetskog rata. Nakon dugotrajnih istraživanja, pregleda dokumentacije i nebrojenih razgovora sa svjedocima, Vukić je zaključio da Jasenovac jednostavno nije bio logor u kojemu je režim NDH masovno likvidirao svoje protivnike, niti je u njemu ubijeno 20 tisuća djece, što ocjenjuje jednom od najgnusnijih laži, nego je jednostavno bio sabirno središte i radni logor za protivnike NDH, u kojemu se, doduše, i umiralo od bolesti, u kojemu je i bilo pojedinačnih ili skupnih egzekucija, ali ne postoje nikakvi dokazi da je u njemu ubijeno ne samo 700.000 osoba, kao što i dalje tvrdi velikosrpska propaganda, nego niti 83.800 kao što se navodi na službenome jasenovačkom popisu žrtava.
Ovo je, dakle, knjiga koja revidira jugokomunističku „istinu“ koja s prijezirom odbacuje tzv. dogovornu povijest. U njoj autor briljantno, sine ira et studio, samo na temelju provjerljivih dokaza, svjedoka, dokumenata i činjenica, predočava cjelokupnoj javnosti istinu o Jasenovcu, do koje je došao višegodišnjom istragom, istinu koja se 70 godina skrivala od naroda. Ovom knjigom, može se reći, velikosrpski jasenovački mit pretvara se u prah i pepeo, a tragikomični postaju oni koji taj mit i dalje pokušavaju braniti jer se ne suprotstavljaju Vukiću nikakvom protuargumentacijom.
Vukićeva knjiga praktički je razgrabljena i prije predstavljanja održanoga nedavno u prostorijama HND-a u Zagrebu. Već sama najava njezina izlaska u Hrvatskome tjedniku, nekoliko tjedana prije no što je ugledala svjetlo dana, izazvala je golemu pozornost pa nije čudno što je dvorana HND-a bila posve ispunjena i što je tiskana naklada gotovo planula. Nije čudno ni što je spomenuta projugoslavenska scena reagirala kao da ju je netko zalio vrelim uljem – taj dio javnosti, čiji je um ostao zarobljen u dogmama jugoslavenske promidžbe, teško se miri s činjenicom da mu se urušava velikosrpski jasenovački mit jer se istodobno s time urušava i čitav jedan svijet petparačkih političkih ideala u koje su vjerovali i za koje su živjeli, a posebno su gnjevne reakcije uslijedile nakon prošlotjednoga gostovanja autora Igora Vukića u emisiji Hrvatske televizije „Dobar dan, Hrvatska“ koju uređuje Karolina Vidović Krišto, koja je i sama zbog toga izložena napadima, premda je vrlo profesionalno pozvala u emisiju i povjesničara Hrvoja Klasića. Klasić je odbio gostovati pojasnivši naknadno da je to učinio kako ne bi tobože dao kredibilitet Vukićevim istraživanju. To je, naravno. samo njegov prozirni alibi za inferiornost u poznavanju osjetljive jasenovačke teme. Odbio je doći u emisiju jer je svjestan da ni u jednome dijelu ne bi mogao parirati Vukiću. Nasuprot Vukiću koji godinama istražuje Jasenovac, povjesničar Hrvoje Klasić nikada nije otkrio ni jedan dokument vezan uz taj sabirni logor, tom se temom nikada nije ni bavio, pa je njegovo znanje o Jasenovcu na razini indoktriniranoga srednjoškolskog komunističkoga mediokriteta. Neznanju unatoč, Klasić arbitrira o Jasenovcu po medijima, ali samo ondje gdje je siguran da mu se nitko nema suprotstaviti činjenicama, što je tragedija od znanstvenika, čovjeka i povjesničara koji širi velikosrpske historiografske laži o Jasenovcu. Klasić, dakle, nema nikakvih spoznaja o Jasenovcu i jako dobro zna da bi se u dvoboju s Vukićem proveo kao bos po trnju.
I ostali projugoslavenski povjesničari u Hrvatskoj bježe od sučeljavanja o jasenovačkoj temi te radije ostaju na pozicijama s kojih nekritički i bez ikakvih argumenata brane i održavaju taj mit kojim se neprekidno terorizira Hrvatsku. Igor Vukić već godinama poziva povjesničare i apologete Jasenovca na „dvoboj“, dijalog, dakle da mu se suprotstave pred kamerama, u medijima, pro et contra, ali poput Klasića, svi izbjegavaju. Pokojni Slavko Goldstein odbijao je doći, kao uostalom i njegov sin Ivo.
Umjesto znanstvenoga osporavanja, jugoslavenski povjesničari pribjegavaju metodi dehumanizacije onoga s kojim se ne slažu, dakle ad hominem napadima, u ovom slučaju na Igora Vukića i Karolinu Vidović Krišto. U stopu ih prate anacionalni mediji.
Čitajući ovih dana poplavu napada na Vukića i HTV zbog ugošćavanja Vukića, nismo pročitali doslovce ni jedan jedini argument koji bi osporio bilo koju autorovu tvrdnju. S jednako tragičnim nedostatkom argumentacije reagirala je i nepotpisanim priopćenjem i Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac. Ta ustanova osuđuje i izražava zabrinutost zbog izjava i teza koje su izrekli Vukić i voditelji emisije Marina Medved Pulić i Frano Ridjan, stoji u priopćenju, „posebice zato što je osoba koja negira zločine dobila prostor u programu javne televizije, gdje je predstavljena kao autoritet za proučavanje teme koncentracijskog logora Jasenovac. HRT, odnosno uredništvo emisije ‘Dobar dan, Hrvatska’ pozivom u emisiju dali su Vukiću platformu da negira zločine počinjene u ustaškome koncentracijskom logoru“.
„Gledatelji su imali priliku čuti Vukićeve teze o Jasenovcu kao ‘radnom logoru, tj. zatvoru, koji je bio mjesto gdje su zatvoreni aktivni protivnici države te dio Židova koji su bili izuzeti od deportacija u Njemačku’, dok je ustaškog poglavnika Antu Pavelića okarakterizirao kao najzaslužniju osobu za spašavanje ljudi iz logora. Voditelji emisije ni u jednom trenutku nisu se ogradili od stajališta gosta, već su konstatirali kako je pravo zadovoljstvo slušati s kakvim žarom on govori i pozvali su gledatelje da kupe i pročitaju njegovu knjigu. Time su pokazali nedostatak profesionalizma, suosjećanja prema žrtvama i općenito nedostatak znanja o temi o kojoj je bila riječ“, ocjenjuje JUSP Jasenovac i još jednom podsjeća da je koncentracijski logor Jasenovac bio najveći logor na teritoriju NDH i mjesto masovnih likvidacija Srba, Roma i Židova i političkih protivnika koji se nisu slagali s politikom i rasnom ideologijom ustaškog pokreta.
Dakako, kao ni prije, JUSP Jasenovac nije odgovorio činjenicama, nego napadima na Vukića i HTV. Javna ustanova SP Jasenovac, unatoč brojnim upitima, izbjegava odgovoriti na konkretna pitanja: gdje su kosturi navodnih 83.800 žrtava, kako to da je nakon uočenih 14 tisuća duplih i višestruko ponavljanih imena odjednom sve to izbrisano prije par godina, ali je odmah pronađeno isto toliko zamjenskih žrtava kojih do tada nije bilo na popisu. JUSP Jasenovac odbija odgovoriti otkud na današnjem popisu žrtava, primjerice, čak 18 njih s istim imenom i prezimenom – LJUBA RADOSAVLJEVIĆ, premda toga imena uopće nije bilo na prvome popisu žrtava, ili kako to da je na popisu navodnih žrtava njih gotovo tri tisuće bez identiteta, imena i prezimena, dakle, žrtve NN. Nastupajući iz pozicije velikosrpske ekspoziture, u JUSP Jasenovac dakako ne može odgovoriti na te upite pa onda pribjegava napadima, umjesto znanstvenome i zdravorazumskome dijalogu. A ovdje su spomenuti tek manji prigovori. Naši istraživači i suradnici Nikola Banić i M. Koić već su otkrili da je jasenovački popis žrtava masovna prijevara i da je od 83.800 navodnih žrtava čak njih 55.915 lažnih ili nepouzdanih, a za ostalih 27.900 tek treba istražiti autentičnost.
Ono što je posebno skandalozno u ovome slučaju jest ekspresno ograđivanje vodstva HTV-a od Vukićevih stavova izrečenih u emisiji „Dobar dan, Hrvatska“. Kao da HTV raspolaže konačnom i nepobitnom istinom o Jasenovcu. U vodstvu ove kuće besramno su se priklonili čuvanju velikosrpske laži o Jasenovcu, kao da su srpska, a ne hrvatska televizija. Kako to da se nikada nisu ograđivali od stajališta Ive Goldsteina, Hrvoja Klasića ili Tvrtka Jakovine, a osobito od velikosrpskih pogleda na srbijansku agresiju 90-ih. Na HTV-u su se emitirale KOS-ove „istine“, ali se nisu ograđivali od njih. U želji da sačuvaju velikosrpski jasenovački mit koji permanentno demonizira hrvatsku državu i hrvatski narod, čelnici HTV-a ustali su protiv teza jednoga istraživača i publicista koji ih uvjerljivo argumentira i potkrepljuje dokumentima.
Skandalozno ograđivanje vrha javne TV od istine u svakoj normalnoj, pravnoj i samosvjesnoj državi bilo bi dostatan razlog za trenutačnu smjenu protuhrvatskoga vodstva HTV-a. No anacionalni paraziti mogu, međutim, mirno spavati jer dobro znaju da je ovakav HTV sluga jednako takve anacionalne politike na vlasti. Ali nitko i ništa više ne može zaustaviti istinu o Jasenovcu. Zapravo, malo tko ozbiljan više u Hrvatskoj pokušava braniti jasenovački mit. To još očajnički čine povjesničari Klasić, Jakovina, Goldstein, političari Pupovac i još neki s pseudoljevice, dakle oni čiji su umovi odgojeni na mržnji prema vlastitoj naciji i ostali zarobljeni u jugosrpskim dogmama. Oni, međutim, kotač povijesti ne mogu zaustaviti niti mu promijeniti smjer kretanja pa je samo pitanje vremena kada će se pojaviti snažni političar i vođa u Hrvatskoj koji će dostojanstveno zabiti posljednji čavao u lijes te nečuvene velikosrpske laži, najveće u povijesti izrečena na račun Hrvatske te zatražiti znanstvenu istinu, pokloniti se svakoj stvarnoj žrtvi, a odbaciti svaku izmišljenu.
Prijepori oko Jasenovca koji se svako malo pojavljuju ne će biti riješeni svađama na javnoj sceni. Jedini izlaz je očito povjerenstvo koje bi provelo temeljitu istragu, a koje je davno predložio dr. Slaven Letica, a odnedavno tu ideju zagovara i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović. Isti oni koji sada napadaju ad hominem Vukića, žestoko su protiv povjerenstva. Oni su, dakle, protiv bilo kakve istrage, odnosno za očuvanje „istine“ koju je nametnula jugokomunistička historiografija, a to drugim riječima znači da su za nastavak neutemeljene demonizacije Hrvatske. Nitko, međutim, ne može natjerati hrvatski narod da vjeruje u jugosrpsku istinu o Jasenovcu. Ne radi se, dakle, o negiranju istine o Jasenovcu, o njezinu umanjivanju ili preuveličavanju, jer se ne može nešto što ne postoji ni negirati ni iskrivljavati. Do cjelovite istine o Jasenovcu tek treba doći, a Vukićeva istraživanja su na tome putu.
Ivica Marijačić