IPAK JE TAJNA

Dva posve strukom različita čovjeka uhvatila su se u koštac s ovom toliko delikatnom temom i to u proteklom vremenu, prije više od pola stoljeća (jedno djelo tiskano je 1961. a drugo 1933.). Ivan Matko je po struci liječnik, Miroslav Matijaca svećenik. Stoga će njihove prosudbe biti neminovno različite, ali ne i tvrdoglavo uporne u dokazivanju svoga stava. Teolog Matijaca ostao je kod zaključka da su stigme tajna. Trudio se da prikaže argumente za i protiv vjerovanja da su stigme Božji dar ili intervencija. Naveo je brojne dokazane slučajeve stigmatika, ali oprezno koračajući kroz ovu vrelu temu kojoj crkva uvijek ostavlja poluotvorena vrata. Počeo je od prvog stigmatika Svetoga Franje, koji je dobio rane 1224., koje je crkva u ono doba prihvatila kao čudo, da bi u novijim izjavama službene katoličke crkve Franjine rane nazivali ne miraculum, nego mirus eventus. U zanimljivom uvodu dr. Bartula Matijace koji nosi naziv: Svi se pomalo pribojavaju stigmatika, postavlja se isto krunsko pitanje: je li riječ o nadnaravnim pojavama ili objašnjivom prirodnom fenomenu? On dilemu ne razrješuje, ali priznaje da se pojavom valja baviti, jer je toliko intrigantna i prisutna kroz sva ova stoljeća od vremena Sv. Franje do danas, da postoje čitavi instituti koji se bave nadnaravnim pojavama. Do danas je bilo zabilježenih 350 stigmatika, što i nije neki veliki broj, a ima ih najviše u katolika, a ni jedan u pravoslavnih. Počevši od Sv. Franje i završivši sa Zlatkom Sucem, našim jedinim hrvatskim stigmatikom, nema za sada objašnjenja. Može se konstatirati da je bilo varalica, bolesnika i raznih pokušaja obmanjivanja javnosti, ali ipak, smatra dr. Matijaca, odluke valja prepustiti teologiji. To nije skretanje sa znanstvene staze, jer, kaže on, i teologija je znanost, ne prirodna, ali znanost vjere kako navodi slavni ateist Martin Heidegger, «historijska znanost posebne vrste». Uvijek će biti pitanja o čudu koje je nastalo Božjom voljom, ali i sumnji nije li to samo neobična medicinska pojava uzrokovana psihom. Upravo na toj razini raspravljaju i dva autora u svojim radovima, koji tiskani u ponovljenom izdanju ni nakon duga vremena, ne gube ništa od zanimljivosti. Upravo zato jer ni danas nije objašnjeno stigmatiziranje kao dokazano čudo ili dokazani medicinski fenomen. Činjenica je da se teolog Miroslav Matijaca odnosio prema pitanju opreznije i ostavljao mogućnost da se to može dogoditi kao čudo, iako to nije tvrdio ni za jedan slučaj. On sumira svoju raspravu: «Stigmatizacija je, dakle, za nauku još enigma ili tajna, kako je to u naslovu ove rasprave naglašeno.» Drugi autor ne odstupa od pozitivizma i strogog medicinskog eksperimentom potvrđenog i objašnjenog stanja. Sam liječnik po struci, objavio je svoj rad pod naslovom :Problem stigmatizacije(zaznamovanja) v medicinski luči, Maribor, 1933. Tada je bio primarijus u Mariborskoj bolnici i bavio se različitim pojavama psihičkih oboljenja. Njegova analiza je strogo medicinska i utvrđuje kod svakog stigmatika psihička oboljenja, fizičke nedostake ili bolesti, da bi na kraju zaključio da te pojave stigmi tek treba proučiti. On ne ostavlja mogućnost neobjašnjivoga, i tu je bitna razlika između ta dva autora. On je, kaže, za sve pojave « uvijek uspio naći posve prirodna objašnjenja». Objavljivanje ovih tekstova svakako pridonosi razumnom dijalogu različitih stavova te se možemo nadati da će biti traženi i u crkvenim i u laičkim krugovima. Konačno, ovo pitanje je, možda poslije onoga o fizičkom opstanku Sotone, najintrigantnije, a njime su se bavili prvi umovi čovječanstva.