N. Š.:
„…cilj ovog završnog poglavlja mojih uspomena nije nikakvo opravdavanje bilo koga ili bilo čega. Njegov cilj… jest skidanje vela s biografije čovjeka koji je živio za svoje ideale, koji je nastojao ne iznevjeriti vlastitu savjest i koji, uz mnoga posrtanja, nije napuštao potragu za istinom o sebi, čovjeku, svome narodu, svojoj domovini i svijetu koji mu je sudbina (ili božanska volja) dodijelila.
Banalno bi bilo reći da na mladima svijet ostaje, pa bih na kraju ovih zapisa radije rekao da naš hrvatski i europski svijet sigurno ne ostaje na starim kornjačama koje se jednom godišnje, na Dan starosti, okupljaju u rodnom mjestu svog krvavog Maršala. Njihovo je vrijeme zauvijek prošlo, ali ih ipak ne bi bilo mudro posve zanemariti… Pedeset su godinama s nama radili što ih je bilo volja, sada smo mi na redu. Hoćemo li im se osvetiti? Ne! Slobodna Republika Hrvatska njima je najteža osveta. U njoj i oni mogu slobodno živjeti i slobodno se gristi.“