-10%
ponedjeljak-ujutro
Josip Pavičić

Ponedjeljak ujutro

Dnevnik 2005./2006./2007.

220.00 Kn 198.00 Kn

Knjiga Ponedjeljak ujutro sastoji se od dnevnih bilježaka, stotinjak komentara iz autorove kolumne u Večernjem listu, polemičkih tekstova, pristojnih i prostačkih reakcija na objavljeno… i snova (prije i poslije buđenja). Spominje se i više od 1200 imena, od kojih većina pripada ličnostima iz današnjeg hrvatskog javnog života.

Godina

2008.

Broj stranica

496

Format

14 x 20 cm

Uvez

tvrd

Knjiga Ponedjeljak ujutro sastoji se od dnevnih bilježaka, stotinjak komentara iz autorove kolumne u Večernjem listu, polemičkih tekstova, pristojnih i prostačkih reakcija na objavljeno… i snova (prije i poslije buđenja). Spominje se i više od 1200 imena, od kojih većina pripada ličnostima iz današnjeg hrvatskog javnog života.

Iz pogovora H. Dečaka:
‘Kad s nekim polemizirate, morate to raditi tako da ostanete smireni i uljudni, a da protivnik poludi. Tako mi je jednom govorio autor ovog dnevnika, u jeku njegova najžešćeg okršaja s Uredom predsjednika Republike, zapravo s Mesićem samim, bitke koja se na stranicama Večernjeg lista vodila usred ljeta 2006., dok se većina izležavala na plažama. Čuvši to Pavičićevo geslo, bilo mi je jasno zašto on u mačevanju perom ima tako mnogo uspjeha i zašto je i iz te bitke, s vrhom države, izašao kao pobjednik… Polemički je nerv samo jedan od sastojaka ove torte… Pavičić ne uljepšava ni sebe ni druge… Koga smatra ništarijom, to će mu i reći… Žestokih protivnika koje pritom stvara Pavičić se nimalo ne boji. Dapače, priželjkuje da mu javno odgovore, jer im u njegovom loncu već krčka ‘sljedeća porcija’… Nikad zapjenjen – uvijek razoran, nikad nepristojan – uvijek usidren u argumentima. Ležeran – a snažan, lepršav – a sabran. Jezik? Virtuozno… Ipak, što će reći naši javnici kad u dnevniku budu čitali o sebi? Neki su Pavičićevi dobri prijatelji.’

Iz pisma autorova prijatelja I. S.-a iz Ljubljane:
‘Iz vaših dnevnika ipak je jasno što je za vas najbitnije: volite svoju suprugu, jedini život koji imate i sve svoje prijatelje. Meni je to veoma blisko, spadam naime među one koji smisao i cilj života vide u odnosu žene i muškarca, ali kako godine sve brže idu, ta žena je samo moja supruga. Zato o ženama pišem kao o dragocjenim bićima… Plašite se smrti, bolesti i nesreće; suprugu spominjete gotovo pedeset puta, kao eksplicitni simbol smisla života. Ali ste također više od pedeset ljudi pokapali, posjetili u bolnici ili saznali za njihovu bolest i nesreću… Spominjete samo jedno rođenje (unuka Jode) i jedno najavljujete… Vaši snovi su samo nekakva Kasandra nesvjesnog, ta polubožica donosila je ne baš najbolje vijesti… Vaš me dnevnik najviše podsjeća na Montaigneova razmišljanja o svakidašnjem životu koji je najvažnji jer je jedini koji imamo. Ali ne brinite se, drugi neće tako pažljivo čitati kao ja, pa ćete moći i dalje pisati!’

‘Teško neprijatelju, a bogme i prijatelju!’
M. Jurišić, Večernji list

‘Na kraju, prema dosadašnjem iskustvu, Pavičićevi dnevnički zapisi bit će zanimljiviji i više čitani u narednim naraštajima, slično kao i dnevnički zapisi Josipa Horvata. Zašto? Iz Pavičićeve proze, budući da je on novinar kao i Horvat, jasnije i sigurnije, s mnogo više podrobnosti i nepatvorene životnosti, odčitavati će budući ljudi naše vrijeme negoli iz tzv. učenih knjiga. A kako je sam dobrovoljno pristao da bacimo svoj voajerski pogled na njegovu privatnost i privatnost bliskih mu ljudi, to će čitanje Pavičićeva dnevnika biti izazovno i zanimljivo.’
Nikica Mihaljević, Književna republika