Povjesničar Dragutin Pavličević bavio se u svojim stručnim i znantvenim radovima drugima. U knjizi Povijest jednog povjesničara / Doživljaji iz borbe protiv klasnog neprijatelja u Zagrebu od 1947. do 1952. pozabavio se vlastitim doživljajima iz mladih, davnih dana i uspomenama na njih. Opremljen historiografskim alatom i razvijenom vještinom pripovijedanja (kakva je rijetka i u književnim radionicama), vratio se u dane kad se, nakon završene niže gimnazije u Požegi, u jesen 1947., u jeku uspostave (eufemistički zvane „obnova i izgradnja“) nove komunističke vlasti, našao u Zagrebu, u Saveznoj srednjoj tehničkoj školi (SSTŠ) i njezinom internatu u Klaićevoj ulici. U nizu povezanih memoarskih priča, organiziranih u šest poglavlja, autor je opisao događaje u kojima je sudjelovao ili o kojima su mu pričali školski drugovi, one naoko male iz svoje škole, ali i one naoko velike iz života društva koje se silom preobražavalo.