Što sve stane u 95 godina života i rada jedne iznimne osobe? Stane jedan nemirni učiteljski duh, nepresušna istraživačka energija, cjelovit humani pristup odgoju i obrazovanju svakoga djeteta, bogata bibliografija i raznovrsna metodička dokumentacija, sve je to stalo u 95 godina Anice Došen-Dobud, čija je bogata stručno-pedagoška i metodička ostavština nepresušan izvor znanja brojnim generacijama odgajatelja koji se odgajaju na njezinu djelu – rečeno je na početku obilježavanja 95. obljetnice života te dugogodišnjeg uspješnog stvaralaštva učiteljice i profesorice na studijima predškolskog odgoja na pedagoškim akademijama u Puli i Zagrebu Anice Došen-Dobud. Taj iznimni događaj obilježen je u srijedu, 18. ožujka 2015., na Učiteljskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a zajednički su ga upriličili Hrvatski pedagoško-književni zbor, Učiteljski fakultet i Naklada Pavičić iz Zagreba.
Anica Došen rođena je 1. siječnja 1920. u Krnjeuši, u bosanskome Pounju. Autorica je niza stručnih pedagoških, povijesnih i memoarskih knjiga. Nakon Drugoga svjetskog rata kao mlada je učiteljica radila u pučkim školama u zaleđu Rovinja te Bujštini, u tadašnjem Slobodnom Teritoriju Trsta. To svoje učiteljevanje u Istri opisala je u autobiografskoj knjizi knjizi Istarska učiteljica – Uspomene iz Zone B u izdanju Naklade Pavičić, koja na jednostavan i dojmljiv način govori o životu i iskustvima mlade učiteljice, o njezinom mukotrpnom djetinjstvu, obiteljskim i društvenim prilikama u zavičaju, mjestima školovanja i učiteljskog rada.
Riječi pozdrava slavljenici najprije je uputio prof. dr. sc. Ivan Prskalo, dekan Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, koji je, kako je istaknuo Prskalo, Anica Došen-Dobud oplemenila svojim radom na nekadašnjoj Pedagoškoj akademiji, prethodnici Učiteljskoga fakulteta, i utkala svoje ljudske i profesionalne vrijednosti njegovu prebogatu povijest.
„Cijeli pedagoški rad Anice Došen-Dobud prožet je praksom, iskustvom, i iz prakse je taj rad pretočen u teoriju predškolskoga odgoja kojoj je, u onome obliku kako ju danas poznajemo, utemeljiteljica upravo Anica Došen-Dobud” – istaknuo je riječki sveučilišni profesor u miru dr. sc. Vladimir Rosić, objasnivši kako se njezina pedagogija zasniva na slovu P: priznanju, poticaju i pohvali djeteta.
Čestitajući slavljenici njezin jubilej prof. dr. sc. Nevio Šetić, predsjednik Hrvatskog pedagoško-književnog zbora i profesor suvremene povijesti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, posebno se osvrnuo na knjigu Istarska učiteljica, objasnivši u kratkim crtama povijesni kontekst ondašnje poslijeratne Istre, podijeljene na pojedine zone i s još nedefiniranim granicama prema Italiji, u koji dolazi mlada učiteljica Anica i počinje učiti i odgajati djecu u hrvatskome duhu. Knjiga Istarska učiteljica, istaknuo je Šetić, pisana je s mjerom, mjerom odgajatelja i učitelja, donijevši nam istinsku sliku Istre iz onih teških poslijeratnih vremena.
Anica Došen primjer je požrtvovne učiteljice, pionirske teoretičarke i profesorice teorije predškolskog odgoja te vrsne spisateljice u širokom rasponu tema čiji bogat život i dugovječnost mogu biti uzor i nadahnuće suvremenim odgojiteljima i učiteljima u odgojnom stvaralaštvu i vjernosti struci – istaknuo je Josip Pavičić koji je predstavio beletrističke i memoarsko-dokumentarističke knjige Anice Došen-Dobud.
O stručno-pedagoškom i metodičkom radu Anice Došen Dobud govorio je prof. dr. sc. Ante Bežen, s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, koji je istaknuo kako Anica Došen-Dobud cjelokupnim svojim stručnim i pedagoškim radom predstavlja uzor svim mladima koji se pripremaju za odgajateljski i učiteljski poziv. Nakon što je 1959. godine diplomirala pedagogiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu počinje ujedno i razvoj teorije predškolskoga odgoja u nas kojemu je Anica Došen-Dobud svojim knjigama i teorijskim radovima udarila temelje – kazao je Bežen.
Na kraju se nazočnima obratila i sama slavljenica koja je evocirala uspomene na svoje učiteljevanje po Istri kao i rad na pedagoškim akademijama u Puli i Zagrebu, istakavši kako je ljudski vijek, ma kako dug bio, uvijek prekratak za sve ono što bi čovjek želio učiniti, poručivši pritom kako se uvijek i u svakoj prigodi treba znati nositi sa životom i pronalaziti u njemu radosti, jer bez radosti – život i nije život.