Vukić je Stepinčevo čudo

U velikoj dvorani župnoga Pastoralnog centra u Ličkom Osiku u četvrtak 21. lipnja održana je redovita mjesečna tribina na kojoj je (nakon već nekoliko sličnih priredaba) nastupio novinar i publicist Igor Vukić, koji je novom knjigom “Radni logor Jasenovac” izazvao u hrvatskoj javnosti dosad neviđene reakcije.
Tribinu je, pred četrdesetak slušatelja, među kojima su bili biskup gospićko-senjski Zdenko Križić, umirovljeni biskup dr. Mile Bogović i nekoliko svećenika, otvorio osički župnik Luka Blažević pozdravom svima prisutnima i predstavljanjem gostiju. Potom je Igora Vukića publici predstavio njegov suradnik iz Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac (kojega je Vukić tajnik) Stipo Pilić ter je dao kratak opis spomenute knjige…
Zahvalivši za poziv na tribinu, publicist Vukić je najprije istaknuo da je njegova knjiga, unatoč činjenici što je izazvala lavinu negativnih javnih reakcija, namijenjena svakom čovjeku koji se ne boji istine. Objasnio je potom kako je knjiga nastala ter naveo izvore na kojima se ona zasniva, kao znanstveno djelo s više od petsto bilježaka. Riječ je pretežno o istraživanju fondova Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, tj. 700 arhivskih kutija jugoslavenske Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, zatim o 200 kutija dokumenata administrativnih i vojnih vlasti NDH, kao i o golemoj građi OZN-e, UDB-e i SDS-a SRH i SFRJ, o zbirkama dokumenata iz partizanskih izvora, o vjerodostojnim iskazima bivših logoraša ter o znanstvenoj i publicističkoj literaturi.
Zatim je Vukić, vrlo mirno, sigurno, uvjerljivo i s auktoritetom, podkrjepljujući svaki navod izvorom i određenim imenima, opisao kako je logor Jasenovac nastao, što je bila njegova svrha, tko je i zašto u njemu (pro)boravio, što se sve u logoru Jasenovac događalo i kako su logoraši u njemu živjeli svoju radnu svakodnevicu, uključujući čak kulturni i sportski život… što sve – kako Vukić tvrdi – jasno pokazuje da ne postoje nikakvi argumenti za zloglasno etiketiranje sabirnog i radnog logora Jasenovac od 1941. do 1945. kao mjesta masovnih pogubljenja odnosno ‘logora smrti’.

Slušatelje i čitatelje posebno zanima odkud Vukiću, čovjeku koji ne skriva svoje srpsko-pravoslavno podrijetlo, uopće poticaj za istraživanje istine o Jasenovcu odnosno zanimanje za tu temu. Vukić kaže: “Moj otac Nedeljko, rođen 1938. godine, rođen je u srpsko-pravoslavnom selu Donjoj Gradini, koje se nalazi na desnoj obali Save, točno nasuprot jasenovačkomu logoru. Taj dio obitelji ondje je živio do prosinca 1941., kad su u selo došli ‘ustanici’ i ubili trgovca Vasu Rokića, pravoslavca, zato što je trgovao s logorskom upravom i prodavao ustašama povrće i drugu robu. Zatim su zapucali na logor. U strahu od odmazde cijelo se selo povuklo na jug, u zbjeg na planinu Kozaru. Ondje su se u jeku bitke u srpnju 1942. predali hrvatskim i njemačkim postrojbama. Na predaju su ih pozivali letci bačeni iz zrakoplova u kojima im se jamčio život. Tako je i bilo – prepraćeni su natrag u Jasenovac, a odatle vlakovima na razne strane – neki u Njemačku, neki u Slavoniju. Moj otac, baka i prabaka raspoređeni su u Pakračku Poljanu. Tu su ostali i poslije rata, pa sam i ja tako išao u osnovnu školu u Pakračku Poljanu. Mene je uvijek zanimalo kako su to moji uspjeli izbjeći smrti koja je u logoru bila tobože neizbježna, i eto, istraživanje mi je dalo dosta odgovora na to pitanje.”
Budući sam, na poticaj i molbu našega umirovljenog biskupa Mile Bogovića (najprije u Gospiću pa potom u još nekoliko gradova), bio voditelj programa predstavljanja ‘knjige-na-knjigu’ dr. Jurja Batelje Rivellijeva zavjera laži. Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska Pravoslavna Crkva, pripremajući se za tu ulogu pozorno sam čitao navedenu knjigu. Zahvaljujući tome sadržaju, a posebno predstavljanjima koja su slijedila, do određenog trenutka nisam bio svjestan da u meni stalno ‘nešto raste’ odnosno da sazrijeva određena misao. Njezino je ‘sjeme’ posijao upravo biskup Bogović, objašnjavajući ulogu ‘komisije za Stepinca’, koju je – kako se kolokvijalno kaže – osnovao papa Franjo, čime je ‘raspalio’ mnoge ‘cromoljube’, a najviše one koji pojma nemaju o životu i djelu Bl. Alojzija niti su pročitali išta o njemu. Onda mi se, na koncu programa u Ogulinu, dogodio ‘bljesak’ (više nisam siguran jesam ti to tamo i rekao…) – postao sam siguran: Papa je to učinio proročki – svetac Stepinac će “izvesti” čudo upravo među Srbima!
Urednik Hrvatskoga tjednika pita Vukića: “Zlorabe li se Stepinčeve riječi Paveliću da je logor bio ljaga za hrvatski narod?”, a Vukić u intervjuu odgovara:
“Nadbiskup Alojzije Stepinac osuđivao je bilo čije narušavanje ljudskih prava zbog vjerskih ili drugih razloga, a koje nije bilo povezano s ponašanjem osobe čija se prava ograničavaju. Za protudržavno djelovanje, tražio je primjereni kazneni postupak. Intervenirajući za nekoliko slovenskih katoličkih svećenika koji su odvedeni u logor pod sumnjom da su sudjelovali u protudržavnome radu te načelno prosvjedujući protiv internacije Židova, nadbiskup je u privatnome pismu poglavniku Anti Paveliću logor u Jasenovcu nazvao ‘sramotnom ljagom za Nezavisnu Državu Hrvatsku’. No prema značenju koje je Jasenovac dobio u komunističkoj propagandnoj mitologiji i posljedicama tog mita (Jasenovac je bio pogonsko gorivo za mržnju i rat protiv Hrvatske), teško se oteti ocjeni da je Jasenovac zapravo daleko veća ljaga na Titovoj Jugoslaviji. Mislim da bi se Stepinac, da je sada živ, složio s takvom konstatacijom”, zaključuje Vukić.
A ja sam, istoga trena kad sam to pročitao, osjetio neki posebno čudesni i blaženi mir… ter mi je odmah došla misao: Vukić je najnovije Stepinčevo čudo! Bio sam siguran: ovaj čovjek – koji ničim nije bio predviđen za ono što sada radi (baš kao što ni židovski ‘farizej i sin farizejā’, kako sam sebe nazva (v. Djela apostolska 23,6) Savao nije ni otačkom tradicijom ni rodom bio predviđen da postane Sv. Pavao, kršćanski apostol svih naroda! – u ovu misiju teške i ‘goloruke’ borbe za ISTINU mogao je tako hrabro stupiti samo po Božjem nadahnuću i izboru! Jer onaj tko brani Stepinca, taj brani i Hrvatski narod, koji je sedamdeset godina nevjerojatnom strpljivošću podnosio teško breme ‘genocidnosti’, nastalo na temelju sotonske laži i mitologije o logoru Jasenovac, koji su neki nazvali i ‘hrvatskim Auschwitzom’, kako bi ‘stigma zla’ na Hrvatima bila veća i jača!
Zato sam istu večer na svojemu Fejs profilu (kao najavu i reklamu tribine) objavio status:
“Najnovije čudo Bl. Stepinca čeka potvrdu crkve – koju, vjerujem, nećemo dočekati… (jer se kao čudo priznaje samo ozdravljenje, što je doista čudno!). U međuvrjemenu to ‘čudo’ – publicist koji je razotkrio laž o Jasenovcu – nastupa u Ličkom Osiku: IGOR VUKIĆ NA TRIBINI u Pastoralnom centru, 21. 6. u 19 s. I. Vukić, novinar, publicist i istraživač, objavio je šokantnu knjigu Radni logor Jasenovac i navukao na sebe bijes svih koji služe Soton(erij)i – ‘lažcu i čovjekoubojici od početka’ (kako kaže Isus)…”
Uz taj tekst priložio sam skenirane stranice Vukićeva intervjua u Hrvatskom tjedniku (jer ga, kao ni onaj u Glasu Koncila – koji je tek poslije bio dostupan – nisam mogao nigdje ‘skinuti’).
Kako sam dakle već prije te tribine u Osiku bio pročitao oba navedena intervjua, čim je Vukić završio svoje izlaganje ja sam ustao, zahvalio mu na javnoj borbi za istinu – istaknuvši da sam upoznat sa sadržajem njegove knjige – i rekao što sam objavio na Fejsbuku ter čime sam na to bio potaknut. On je, vidno iznenađen i gotovo ponizno postiđen, zahvalio na mojim riječima ter dodao da nije siguran smatra li se ‘dostojnim toga’…
Nakon reakcije na još jedan istup i pitanje iz publike, Vukić je točno nekoliko minuta poslije 20.00 sati podsjetio na plan organizatora da poslije tribine ‘zainteresirana publika’ ostane gledati prijenos nogometne utakmice Hrvatske i Argentine iz Rusije i na kraju je, zahvalivši svima za dolazak na tribinu, rekao: “Idemo gledati još jednu pobjedu Hrvatske!” ter je dobio dvostruko zaslužen pljesak. A ja sam tada osjetio neku čudnu sigurnost da će naši pobijediti ter sam nakon 20-ak minuta gledanja otišao kući u Kompolje mirno pisati kolumnu „Donov tjedni CroSSing“ za portal Nacija.
Pisao sam gotovo do tri u noći, ali oko ponoći sjetio sam se na stranici Većernjeg lista pogledati rezultat – u nevjerici zinuo sam od čuda gledajući u 3:0… TRI : NULA…triii-nulaaa… hej, pa to nije moguće! Nemam više objašnjenja… Sjetio sam se da su sve novine objavile ‘prognozu’ nekog majmuna da će Hrvatska pobijediti. Jasno mi je iz kojih krugova (koji uopće nisu okrugli!) dolaze te životinjsko-magijske prognoze i zašto, ali čudni su i naši navijači koji su odmah ‘graknuli’ da je pobjeda došla zahvaljujući Majci Božjoj, jer je selektor Dalić javno ispovjedio svoju vjeru i objavio da stalno nosi Gospinu krunicu! Jer ne znam po kojoj bi logici i Bog i Majka Božja radije pogledali na 4 milijuna Hrvata (tj. hrvatskih navijača te večeri) nego na gotovo 40 milijuna Argentinaca, također većinskih katolika, koji su te večeri možda u istom postotku kao Hrvati i psovali od bijesa i molili Boga i Gospu za pomoć! Istinu o tome nikada nećemo doznati, ali, Bogu hvala, istina o Jasenovcu polako i nezaustavljivo ‘osvaja’ javni prostor…, a jednako tako će biti jednoga dana (vjerujem, uskoro!) razbijena mitologija Šaranove jame na Jadovnu, nad kojom samoproglašeni ‘premijer u sjeni’, Mitorad Pupy, zajedno sa židovskim ‘vjernicima’ koji su zadrti ateisti (!), već godinama nekom svome bogu upravlja ‘molitve mržnje’…
A to će mu se jednom ‘debelo’ osvetiti, jer Biblija kaže: “Što tko sije, to će i žeti!” (Gal 6,7). Zato Bog već u Starom zavjetu (u Mudrim izrekama) upozorava:
“Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve pogrješke.”
“Bolji je obrok povrća gdje je ljubav, nego od utovljena vola gdje je mržnja.”
“Mržnja i srdžba jednako su gnusne, i grješan ih čovjek obje u sebi nosi.”
“Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje?!”

Anđelko Kaćunko, Kamenjar.com portal, 26. lipnja 2018.