Iz razgovora s Renatom Kunićem, ravnateljem programa HRT-a:
Da mi Igora Vukića nismo pustili da kaže što je kazao, optužili bi nas za cenzuru
U ožujku će se navršiti dvije godine da je Renato Kunić imenovan ravnateljem programa HRT-a. Unatoč upitima novinara koji prate medije, za to vrijeme nije pristajao na intervjue, premda je razloga za razgovor i te kako bilo. Zato smo najprije htjeli saznati zašto je baš sad poželio dati intervju. Uz opasku da je prvi javni nastup imao pri imenovanju, i to u vlastitom mediju, uzvratio je: „Možda sam sad poželio dati intervju zato što je u posljednje vrijeme pritisak na program veći nego što je uobičajeno. Na HRT-u radim već 32 godine i naučio sam da nas se proziva i optužuje za sve i svašta, no u posljednje vrijeme te su prozivke postale žešće nego inače, a uvjeren sam da razloga za to nema.“
Što je u prozivkama netočno?
Nije korektno o HRT-u govoriti isključivo kroz prizmu Informativnog programa, koji zapravo ne radi loše. Naravno da se uvijek može bolje, no naš se Informativni program uvijek trudi biti neovisan, profesionalan i relevantan. Štošta nam se može i zamjeriti, no to je problem velikog sustava. HRT je javni medij i mi dobro radimo ono što je javni interes. Imamo šarolik program, poštujemo ugovor s Vladom, i ono što smo u tom ugovoru obećali, to ispunjavamo. Imamo i izuzetno dobru suradnju s vanjskim producentima. Upravo nam je krenuo “Crno-bijeli svijet”, u pripremi je zadnja sezona “Novina”. Tu je i “A strana” iz naše produkcije. Uskoro idemo s “Voiceom”, vraćamo “Milijunaša”. Sve to pokazuje smislenost trošenja novca na HRT-u. Glavni urednik svih HTV-ovih programa Bruno Kovačević dao si je truda i posložio je jasnu i pitku shemu i prvi se rezultati već mogu vidjeti jer je naša gledanost na početku ove godine – najbolja. U tjednu od 31. prosinca do 6. siječnja 2019., u zbroju svih naših televizijskih programa, mi smo najgledaniji. Imali smo 29,1 posto gledanosti, dok je prvi sljedeći konkurent imao 28,7 posto…Foto: Slavko Midžor/Pixsell
Tu publiku predstavlja i Programsko vijeće HRT-a koje često oštro kritizira program HTV-a, sazivajući čak i hitne sjednice s kojih upozorava na zabrinjavajuće stanje, pritom HRT optužujući i za posvemašnji prijezir prema Vijeću te ignoriranje savjeta i zaključaka tog tijela. Nerijetko se moglo čuti i to da se na HRT-u dogodila “kaptolizacija”. A čelnici HRT-a na sjednicama Vijeća znaju biti jako drski, bahati, čak i uvredljivi prema vijećnicima.
Što se tiče optužbi o “kaptolizaciji”, stvar je jednostavno u brojkama i ugovoru s Vladom. Tamo je jasno naznačeno, u postocima, koliko točno religijskog sadržaja moramo imati na svakom programu. Ne mislim da je to naročito dobro, no to je tako i mi se toga moramo držati. Konkretno, Prvi program HTV-a na godišnjoj razini mora imati tri posto religijskog sadržaja, i naša je sloboda u tom dijelu relativno mala. A te su propisane brojke bile u javnoj raspravi. Znači, taj Ugovor nije izmislio HRT i predložio ga Vladi, već je to bila mješavina mnogih utjecaja. I sad kada je tu, taj je Ugovor za nas skoro pa “sveto pismo”, jer bi svako odstupanje od njega moglo u pitanje dovesti sve. Zovemo li prečesto svećenike u goste? Znači li to “kaptolizaciju”? Baratanje tim terminom je paušalno, a htio bih konkretan dokaz. Neka mi vijećnici kažu o kojoj se to točno emisiji radi, i uredniku, i novinaru. Njihova primjedba da mi neadekvatno pratimo rad Vijeća nije točna, premda je i neobično da mi u našim emisijama govorimo sami o sebi. Da smo bahati i bezobrazni prema njima? Ja nisam među takvima, ali rasprava se na tim sjednicama ponekad zaista zahukta pa ponekad možda padnu i riječi koje se ne bi trebale izgovoriti. No problem je Vijeća to što oni koji dođu u njega misle da mogu uređivati program. Znao sam na sjednicama Vijeća reći da mi sad ovdje gubimo sate zbog 20 sekundi programa. Pa to je pijesak u moru. Ne mogu razumjeti zbog čega tolika povika zbog tako malog dijela programa.
Ali u 20 sekundi može se reći svašta na što je potrebno reagirati. Kako se moglo dogoditi da se u emisiji, kao jedinog, ugosti Igora Vukića, znanog po tezama koje zastupa, koji onda na HTV-u negira istinu, postojanje ustaških zločina u Jasenovcu?
Ne mogu osporiti da neki naši urednici rade bolje, a neki lošije. No, svatko može i pogriješiti. Da mi tog Vukića nismo pustili da kaže to što je kazao, optužili bi nas za cenzuru. Knjiga koju je on izdao u Hrvatskoj nije zabranjena. Ako je tako, kako mi sad možemo ne pozvati ga kao gosta? U tom slučaju zamjeram nešto drugo – gost koji iznosi takve teze traži suprotstavljenog gosta, nekog tko će reći da to nije istina. To je urednička odgovornost. Zatim, to traži i dobrog voditelja koji je upućen u temu o kojoj se govori. U ovom slučaju, naš je voditelj bio nespreman za takav razgovor, a urednica je trebala znati kakav je gost kojeg poziva i svakako je trebala imati i drugu stranu…
Priča se da ste kućni prijatelj s ministričinom obitelji te da s njezinim suprugom redovito igrate bridž. Istina?
Čim me glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić predložio za ovo mjesto, znao sam da će biti povezivanja mog poznanstva s obitelji Koržinek. No, morate znati da ministrica kulture nema neki utjecaj na to tko će biti izabran za ravnatelje na HRT-u. Ovdje sam proveo 32 godine i valjda sam za to vrijeme skupio neka znanja i iskustva da onda mogu obavljati neke funkcije. A ministričin suprug, Hrvoje Koržinek, moj je vjenčani kum otprije 29 godina, dok je ministrica s njim u braku oko sedam godina. Tada, 1990., kada sam se ženio, ni Hrvoje ni ja nismo ni znali da postoji neka Nina. Zapravo, sve je to sad samo stjecaj okolnosti. Bridž ne kartam, držim se samo bele. I s Hrvojem kartam već 30 godina…
Božena Matijević, Večernji list, 14. 1. 2019.