Vidi košaricu “Stjepan Đureković: što ga je ubilo?” je dodano u vašu košaricu.
ako_smo
Josip Pavičić

Ako smo šutjeli, što je ovo?

Dnevnik 1973./1974./1975.

12.00  (90.41 kn)

E-book Kupi e-knjigu

E-knjige se prodaju zasebno.

Ovo nije nastavak dnevničke knjige Ponedjeljak ujutro, koja je sa zapisima iz 2005., 2006. i 2007. objavljena 2008., nego neka vrsta njezina davnog prethodnika, sa zapisima iz sedamdesetih godina, kada je Pavičić kao profesionalni novinar (književni i kazališni kritičar) počeo pisati dnevnik.

ISBN

978-953-6308-84-2

Godina

2010.

Broj stranica

244

Format

14 x 20 cm

Uvez

tvrd

Polemički naslov knjige, Ako smo šutjeli, što je ovo?, ujedno je i najbolji ključ za razumijevanje knjige, jer u njoj se govori o tome kako se i o čemu govorilo u vrijeme koje se često opisuje kao vrijeme ‘hrvatske šutnje’. Bilo je onih koji su (iz protesta ili zbog začepljenih usta) zaista šutjeli, no i onih koji nisu: prvo, zato što nisu htjeli, a, drugo, zato što nisu mogli šutjeti, jer im je pisanje (govorenje) bilo jedino zanimanje od kojeg su živjeli. Potonjima je pripadao i Pavičić. Što nije mogao publicirati, zapisao je u dnevnik, a što je zapisao, sad publicira: i kao intimni raport i kao ponudu čitatelju da uroni u dane i noći, i redakcijski dim, nakon kraha Hrvatskog proljeća. Najčešće je “mjesto radnje” velika dnevna redakcija Večernjeg lista, novina u kojima je autor bio zaposlen od 1968. do 1975. te od 2005. do 2012., kao tjedni kolumnist.
Dnevnikom maršira šarolika regimenta medijskih poslenika, pretežno iz Vjesnikova nebodera, a govori se i o susretima sa zanimljivim ličnostima hrvatske kulture izvan Nebodera, npr. s Gustavom Krklecom, Miljenkom Stančićem, Miroslavom Krležom, Matom Lovrakom, Mirkom Božićem, Jurom Kaštelanom, Danijelom Dragojevićem, Verom Horvat-Pintarić, Tomislavom Ladanom, Igorom Mandićem, Goranom Babićem, poluzabranjenim Vojmilom Rabadanom…

‘Ako je pisanje dnevnika… pokušaj da se zaustavi vrijeme ili možda tek čovjekovo nastojanje da iz prašine zaborava otrgne pokoji trenutak sjećanja za one koji dolaze, onda je Pavičićeva knjiga… pogodila cilj.’
M. Kovačević, Hrvatsko slovo