Vidi košaricu “Ambra” je dodano u vašu košaricu.
-10%
pisma_ivani
Veselko Tenžera

Pisma Ivani

85.50 kn (11.35 €)

Sto sedamdeset četiri ljubavna pisma što ih je Veselko Tenžera, pisac sa samog vrha novije hrvatske književnosti, pisao voljenoj ženi kao mladić, s otoka Visa i iz Šibenika, gdje je formalno bio u vojsci (od jeseni 1967. do jeseni 1968.), a zapravo u progonstvu. Našao se na rubu samoubojstva, izbavila ga je ljubav. Pisma je za objavljivanje izabrala žena kojoj su upućena, Ivana Tenžera. Čitaju se kao molitvenik za zaljubljene i utjeha za sve.

Godina

1995.

Broj stranica

248

Format

14 x 20 cm

Uvez

mek

Tenžera je rođen 10. II. 1942. u Prozoru (BiH), do 1960. živio je s majkom i sestrom u Konjicu, gdje je završio gimnaziju, a 1961. došao je u Zagreb. Studirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti. Umro je na operacijskom stolu, 20. II. 1985. Književne kritike počeo je objavljivati kao student u ‘Studentskom listu’, pisao je za ‘Slobodnu Dalmaciju’, a od početka 70-ih kritičar je ‘Vjesnika’, u kojem se i stalno zaposlio i radio do smrti.
Osim književne, radijske, kazališne, likovne i televizijske kritike, pisao je novinske eseje i feljtone o književnosti, sportu i svakodnevici. Za života je objavio dvije knjige eseja i feljtona, En passant i Miting, nekoliko likovnih monografija i knjiga za djecu, a nakon smrti izašlo je desetak knjiga njegovih izabranih tekstova: Zašto volim Zagreb, Makar se i posvađali, Zašto volim TV, Sportski život, Želja za dobrim pisanjem, Preživljuje dobro pisanje…
Pisma Ivani objavljena su o 10. obljetnici piščeve smrti, zahvaljujući ‘jednoj ovećoj svijetloplavoj kutiji’ koju je sačuvala Ivana T. ‘U njoj je 320 pisama koja joj je Veselko napisao u prvih pet zajedničkih godina. Od toga je čak 290 otposlano iz Visa i Šibenika, gradova u kojima je kao 25-godišnjak služio vojsku, osjećajući se potpuno izgubljeno, zarobljeno i beskrajno nesretno. Lijepim rukopisom, čak i prelijepim za muškarca, bilježio je svoju bespomoćnost pred životom u gomili i po komandi – koje nikad nije podnosio. Ti listovi, u kojima je bježao u nježna sjećanja i na kojima je riječima uobličavao svoju ljubav i čežnju, bili su mu poput slamki kroz koje je pokušavao disati u vojničkom gušenju’ (Sineva Pasini u ‘Gloriji’ 1995. i u pogovoru Pismima).

Veselko Tenžera, iz 3. pisma, Vis, rujna 1967.:
‘Smiješno bi bilo govoriti koliko te želim, i što uopće želim. Smiješno bi bilo govoriti bilo što. Treba smanjiti ove gnusne razmake bar između onih ljudi koje bijeda ovog svijeta nije uspjela zauvijek razdvojiti. Zapravo želim tebe: ne želim da ti govorim, da ti pišem, želim da se grlimo i maštamo, jer jedino uz tebe to znam, i jer jedino uz tebe mi se čini da nisam totalno jadan i promašen, i da sve ono što želim nije laž. Uz tebe! Mogao bih čak reći da se privikavam, kad bi to bilo moguće za čovjeka kao što sam ja. Zapravo postajem tvrdoglaviji, šupljina u prsima manje odzvanja tupim vojničkim hodom. Postaje mekša, školjkasta, s djelićem mojih snova i čitavom tobom u središtu. Nas troje. Nas troje u jednom vojniku. Tko nam što može, osobito kad smo tako izgubljeni?’
‘Tenžerine ljubavne poruke Ivani vapaji su očajnika u potrazi za osloncem, za smislom, ispisani iz najdublje ljudske potrebe a raskošnim književnim darom koji ne daje nimalo prostora banalnosti i sentimentalnosti.’Mirjana Jurišić, Večernji list

‘Nježna pisma iz pakla.’
Strahimir Primorac, Hrvatsko slovo

‘Tenžera u pismima ispovijeda ukletosti svojega kafkinskog položaja i usuda.’Ivan J. Bošković, Slobodna Dalmacija

‘Tenžeru otkrivamo kao izrazito senzibilnog, nježnog i zaljubljenog muškarca.’Helena Sablić-Tomić, Glas Slavonije

‘Knjiga za koju se s punim pravom može reći da je jedna od najboljih hrvatskih zbirki ljubavnih pisama ikad napisanih.’
Miroslava Vučić, Globus