Valentin Ćorić u Dubrovniku: ‘Hvala Haagu na svemu što sam doživio, jer da nije bilo toga, ne bi bilo divnih ljudi i prijatelja’
U organizaciji Naklade Pavičić u Dubrovniku je predstavljena knjiga Valentina Ćorića In vino libertas – autobiografski zapisi iz Haaga u kojoj se tematizira njegov boravak u haaškom zatvoru gdje je služio kaznu za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.
Sam autor je kazao kako je povezan s Dubrovnikom. Tu je dolazio tijekom rata kao član komisije za razmjenu ratnih zarobljenika, prisjetio se poznanstava s ratnim generalima koji su branili Dubrovnik, a istaknuo je kako je rođen u Župi svetog Blaža koja je prema njegovim riječima na samoj granici bivše Dubrovačke Republike.
Ćorić je emotivno govorio o svojoj knjizi koju je pisao tijekom zatvoreničkih dana.
Knjiga kao spas
“Zahvaljujem se Haagu na svemu što sam doživio, jer da nije bilo toga, ne bi večeras ovdje bilo ovih divnih ljudi i prijatelja. U ovoj knjizi sam pisao o svome životu, nisam pisao o ratu, ali doći će i ta knjiga, o poraću i haškom procesu. Pisao sam o vinu kojeg smo proizveli oko 1200 litara, a oduzeli su mi 150 litara. Nije to bilo vrhunsko vino, ali za nas je bilo izvanredno. Detaljno sam opisao koliko nam je značilo za Božiće i druge proslave. Ova knjiga mi je bila spas, ona je bila ventil da sve izbacim iz sebe”, kazao je Ćorić.
Svoje pisanje nazvao je ‘klesanjem’.
“Svako moje klesanje bilo je otpuštanje od zatvorskih tegoba. Nisam pretendirao objaviti zapise, ali ljudi su me poticali kada su čitali što sam pisao”, prisjetio se Ćorić.
Hrvatski povjesničar i književnik Slobodan Prosperov Novak je predstavljajući knjigu kazao kako je riječ o teškoj knjizi koja se “bavi tragičnom pozicijom Hrvata koji su okrivljeni nevini”.
“Već sam rekao kako je ova knjiga u vrijednosnom, ali i u medijskom smislu progutala cijelu hrvatsku proizvodnju već u prvoj četvrtini kalendarske godine. Pisana je s velikom pozornošću i stilskom uglađenošću. Svoju knjigu pisac je pisao okružen okrutnim čuvarima koji su imali bijele rukavice, ponašali su se kao da su došli u kontaminirani prostor. Nije to nikakva nova situacija za hrvatske ljude. Postoji cijela kolona hrvatskih pisaca koji su pisali u zatvoru, a Valentin je jedan od njih”, istaknuo je Slobodan Prosperov Novak.
Govorio je kako su hrvatski pisci često zamjenjivali stol zatvorskim ćelijama.
Izostanak oholosti i isprika
“Nitko kod nas nije na pravom ljudskom mjestu, čovjeka se ovdje šalje na mjesto kojemu ne pripada. Ovdje je samo glupost dobro raspoređena, a nitko nije na svom ljudskom mjestu. Valentin svjedoči o činjenici kako su tek po njegovom izručenju počeli sakupljati dokaze o njemu. Taj proces nije bio legitiman. Poslije su na sudu potvrdili da su predaju učinili izdajnici hrvatskog naroda”, naglasio je Prosperov Novak.
Osvrnuo se kako je značajna osobina ove knjige izostanak oholosti.
“Nema u našoj povijesti, a nadam se ni u budućnosti, nekog plemenskog tribalizma, povišenog govora. Mi smo se naučili sačuvati nevinost. Naši susjedi su uvijek nevini. Mi znamo što znači biti kriv i to se u ovoj knjizi vidi. To je duboka krivnja, a ne isticanje nevinosti koja onda ima pravo na sve. Valentin se ispričavao svojim žrtvama. Bolna ponornica protječe ovom knjigom, a to je ponornica zbunjenosti nevinog čovjeka koji boravi na dnu Danteovog pakla. Njegovo vino znak je za novu Hrvatsku, ono je najava sretnije domovine koja će pripadati njegovoj kćerki”, poručio je Slobodan Prosperov Novak.
Identitet Herceg Bosne
Jure Burić, bivši župan i liječnik, istaknuo je kako je u vinu istina, ali i sloboda.
“Kad si u zatvoru, a odlučiš nešto raditi kontra zatvora onda to radiš iz utjehe i iz inata. Valentin je vino proizvodio iz inata”, kazao je Burić.
Ravnateljica Radiotelevizije Herceg-Bosne Slavica Karačić istaknula je kako je Valentinov karakter prepoznat kao identitet Herceg Bosne.
Valentin Ćorić (Paoča, Čitluk, 1956.), general-bojnik, dipl. ing. strojarstva, majstor karatea 6. dan, profesor, vinar, optužen je s još petoricom vođa HVO-a i od 2004. do 2019. bio zatočen u Haagu. Svoju „zatvorsku ćeliju tihog nestajanja“ teško je podnosio, pa je, da bi sebi i drugim uznicima olakšao tegoban život u neslobodi, odlučio tu neslobodu potkopati kršenjem zabrana, a ponajprije onu koja vinoljupcu najteže pada, zabranu uživanja u vinu. Do vina se iz vanjskog svijeta nije moglo i zatočenom podrumaru nije preostalo drugo, nego da ga sam proizvede. Kaplja vina kao dragocjena kap slobode. O tome govori ova knjiga iz samice haaškog zatvora, o tome kako je njezin autor u 15 godina, pred nosom straže, proizveo 1.200 litara izvrsnog vina. O tome, ali i o prisilnom tamničkom suživotu ljudi optuženih za teška nedjela u Domovinskom ratu. Knjiga je tiskana u studenome 2017., kad se očekivao autorov izlazak na slobodu, ali je zbog ‘zatvora na slobodi’ morala 7 godina odležati u nakladnikovu ‘bunkeru’. I tako postati bibliofilski raritet.
JUGinfo.hr
20. ožujka 2024.